Osnovna škola Mahično

„Ujutro se probudi nasmijana i budi zahvalna što si ugledala novi dan. Tako živi… Neka te to vodi kroz život, iz jutra u jutro! Hajde, mačak, nasmij se, novi dan je započeo!“

Riječi su to nježne stomatologinje „tete Spomenke“ što ih je u svom autobiografskom romanu zabilježila Bojana Meandžija. Bojana je, kao stručna suradnica nakladničke kuće „Alfa“, već mnogo puta posjetila našu školu. Prošle je godine u svibnju kod nas po prvi puta gostovala kao književnica: taj dirljivi susret učenici i nastavnici predmetne nastave neće zaboraviti.

U međuvremenu proputovala je cijelom Lijepom našom: u oko 250 škola susrela se s oko 25.000 učenika i njihovih nastavnika, a danas njezina knjiga „Trči! Ne čekaj me…“ bilježi već treće izdanje te izdanja na engleskom i arapskom jeziku. Stoga smo vrlo zahvalni što je pronašla vremena da ponovno dođe u našu školu i ovoga se puta susretne s učenicima i učiteljicama razredne nastave.

Iskreno i otvoreno podijelila je s njima sjećanja na svoj „ratni put“ - odrastanje tinejdžerke u gradu na prvoj liniji obrane u Domovinskom ratu: nevjericu, strah, osjećaj nesigurnosti… No, u sveopćem sivilu neizvjesnosti neprekidno je intenzivnom crvenom bojom pulsiralo nekoliko konstantnih točaka: mama, tata, seka, baka, teta Spomenka… ljubav.

Ljubav - zajednički nazivnik za ono što uistinu čini to krhko tkanje koje zovemo život. Ljubav - zajednički nazivnik za ljude koji vas prihvaćaju sa svim vašim vrlinama i manama; koji vas poštuju zbog vaših djela (postupaka), a ne zbog vaših novih tenisica ili najnovijeg modela pametnog telefona.

Ljubav – to je poruka romana Bojane Meandžija „Trči, ne čekaj me!“.