Tijekom proljetnih praznika, dok nema učenika u školi i oko škole, ne čuje se njihova cika, proljeće je odlučilo iskoristiti malo mira i razlistati drveće, rascvjetati grmove i jače zazelenjeti travu školskoga parka. Ipak, to nije ništa neobično i to ne bi bila neka vijest.

Međutim, u parku, nasuprot glavnom ulazu u školu, pojavila se impozantna drvena skulptura napravljena od stabla namijenjenog rušenju čija je krošnja veličinom i starošću osušenih grana predstavljala opasnost. 

Vijest? Svakako. Školski domar Stjepan Fanjek svojom je kretivnošću i vještinom obogatio okoliš i škole i lokalne zajednice i poslao nam vrijednu i važnu poruku - stablo se može izrezbariti a da ga se ne uništi, okolišu se može pristupiti maštovito i humano. Izvrstan primjer održivog razvoja gdje se prirodni izvori ne devastiraju i ne uništavaju, već služe za oplemenjivanje našeg okoliša i potiču na društvenu odgovornost. Sjetimo se - prioda može bez nas, ali mi ne možemo bez prirode.

Vila Sunce svojim rukama grli i zove svakoga tko kroči u dvorište Osnovne škole Mahično: ovo je mjesto gdje stvaramo a ne uništavamo, ovo je mjesto gdje se cijeni ljepota okoliša i rad za zajedničku ljepšu i bolju budućnost!