Osnovna škola Mahično

Vrijeme u kojem živimo takvo je da proizvodimo više no što nam je potrebno. Proizvode pritom dodatno „omatamo“ u često nepotrebnu ambalažu. Nakon uporabe, mislimo da smo učinili maksimum za okoliš ako smo selektivno odložili otpad. No, je li to tako? Koliko često smo dvaput razmislili prije nego li smo nešto odložili ili bacili? Koliko često otpadne ili prirodne materijale „vidimo“ kao mogućnost za nešto novo i drugačije?

Prvašići su tijekom cijele nastavne godine učili o važnosti zaštite okoliša te na razne načine reciklirali razne predmete iz kućanstva.

Kao krunu ovogodišnjeg rada i učenja u Školi za život danas su integriranom nastavnom odradili izvrstan posao i iz škole ponijeli iskustvo koje će im u životu sigurno dobro doći.

Projekt smo započeli još u listopadu kada smo povodom Dana zahvalnosti za plodove zemlje učionicu pretvorili u pekaru i zamijesili svoje kiflice. Naučili su prvašići što je sve potrebno kako bi na stolu zamirisale fine, tople kiflice ili kruh.

Prošli tjedan pričali smo što bismo još mogli napraviti kako bismo pomogli našoj Zemlji da lakše diše.

Dogovor je bio brz. Skupljamo i sušimo ostatke kruha, čuvamo staklenke od marmelade, imamo i raznih komadića tkanina… Sve ćemo iskoristiti!

Danas je učionica postala radionica. Oprane ručice, zavezani fertuni (pregače), čiste krpe i valjci, mlinac i velika količina suhog kruha. Rad je bio naporan, ali i zabavan.

Sav kruh je usitnjen i pretvoren u prezle (mrvice). Tijekom rada malo nam je padalo po podu, ali donijeli su vrijedni đaci partviš (metlu) i mišćaf (lopaticu za smeće) i pomeli učionicu te mrvicama nahranili ptice. Jer, svaka je mrvica važna! Pogađate ponavljali smo i riječi iz zavičajnog govora pa smo se tako prisjetili i da se kruh mora speći, a za to je potreban oganj (vatra) koji gori u šparhetu (štednjaku). Zapisali smo ih u pisanke. 

Na kraju smo oprane i čiste staklenke napunili svježim mrvicama. Te ih ukrasili izrezanim tkaninama i karticama na koje su učenici napisali prezle.

Staklenke su radosno ponijeli svojim domovima kako bi prezle bile što prije iskorištene za neki slastan obiteljski ručak. Dogovor je kad se prezle potroše napraviti nove i staklenke ponovno napuniti.

U slast svima!